Lom ili istrošenost gumba na Opelovom ključu sasvim je uobičajen problem — pogađa svakoga tko ne vozi tek 1–2 godine star premium njemački auto.
Mislio sam napisati par redaka i opisati jedan konkretan primjer. Istina, zaboravio sam slikati, ali pretraživanjem interneta našao sam nekoliko slika Opelovih ključeva koje odgovaraju opisu.
Ključ o kojem pišem pripada mom prijatelju Nikoli, ali budući da nije pristao da upotrijebim njegovo pravo ime, dalje ću ga zvati Hrvoje.
E pa... Nikola... zapravo Hrvoje, znajući čime se bavim, probudio se jednog ugodnog subotnjeg jutra i primijetio da je svoj voljeni Opel Zafiru ostavio na vrtni stol — a cijelu noć je padala kiša.
To sam po sebi ne bi bio problem, ali ključ je bio jako izgrizen i iznošen, toliko da je elektronika ključа već virila, pa je bio siguran da se elektronika napunila kišom. I, kako se ispostavilo, bio je u pravu — nakon prvih trideset pokušaja Zafira nije ni trznula.
Tada me nazvao; rekao sam mu da ne pokušava dalje jer to sigurno neće pomoći. Zamolio me da dođem i ponesem drugo kućište ključa pa da mu riješim problem. Cijelo vrijeme sam razmišljao hoće li elektronika uopće još raditi.
Kad sam stigao, uzeo je moj auto da svrati do dućana po malo pića da utješi žal — (da, Hrvoje je imao samo jedan ključ za auto).
Kad sam vidio Opelov ključ, skoro sam se prestravio, ali Hrvoje me smirio rekavši da je to normalno. (Ipak, oboje smo znali da nije.)
Ključ rastavljamo, elektronika van, baterija van. Elektroniku ključa stavili smo u vrećicu punu riže.
Sljedeći dan stavljena je nova baterija, test — i gle čuda, radilo je! Elektronika je vraćena u novo kućište Opelovog ključa, Hrvoje je sretan, pogotovo nakon što je dobio i silikonsku navlaku.
Zašto je bila potrebna? Zato što Hrvoje, iz nekog razloga, ne pritiska tipku palcem nego noktom, toliko da mu nokat gotovo dodiruje elektroniku. Preporučujem svima: ako već koristimo maskice za mobitele, slobodno stavite silikonsku ili kožnu navlaku i na auto ključ ili sklopivi ključ.